Medvedgrad
Zapadni dio Medvednice (područje između Podsuseda i Kašine) proglašen je parkom prirode 1981. godine (Zakon o proglašenju zapadnog dijela Medvednice parkom prirode, NN 24/81) temeljem Elaborata Park prirode Medvednica koji je izradio Republički zavod za zaštitu prirode 1979. godine. Park prirode obuhvaća područje Medvednice ,,u užem smislu’’, dok je istočni dio Medvednice, koji se donekle vizualno odvaja od ostatka planinskog masiva, ostao izvan zaštite. U veljači 2009. godine Sabor je donio Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju Medvednice Parkom prirode (NN 25/09). Ukupna površina Parka iznosi 17.938 hektara.
Sukladno Prostornom Planu PPM, teritorij PPM podijeljen je na zone. Principi zoniranja zaštićenih područja predstavljaju skup općih standarda za zoniranje zaštićenih područja u
Hrvatskoj. Zoniranjem se definira postojeće i planira buduće korištenje prostora u cilju očuvanja prirode. Zone su u rasponu od stupnja gdje nije dozvoljen gotovo nikakav ljudski
utjecaj, pa do zone korištenja gdje prirodni prostor unutar zone može biti znatno promijenjen. Cilj zoniranja je planiranje korištenja i upravljanje prostorom. Zone se prema svrsi i namjeni mogu podijeliti u niz zona i podzona. Pojedine zone odgovaraju IUCN (Međunarodna unija za očuvanje prirode) kategorijama
zaštite, prema kojima je i pobliže definiran režim korištenja. Prilikom zoniranja su osim bioloških i geoloških karakteristika prostora, uzete u obzir i kulturne vrijednosti, te tradicionalni i trenutni načini korištenja prostora.
Sukladno Prostornom Planu, prostor PPM podijeljen je na:
➢ I. zona - Zona stroge zaštite
➢ II. zona - Zona usmjerene zaštite (Podzona II A - Zona aktivne zaštite - šumski kompleks); Podzona II B - Zona aktivne zaštite i istraživanja; Podzona II C - Zona
aktivne zaštite - vršna zona)
➢ III. zona - Zona korištenja (Zona posjetiteljske infrastrukture, Zona naselja,
Kamenolomi, Zona skijališta)
U Zonu korištenja, koja je definirana Planom upravljanja PPM, izdvojena su područja naselja,
aktivni kamenolomi, objekti čvrste posjetiteljske infrastrukture unutar ostalih zona, kao i
asfaltirane i šumske ceste. U zonu korištenja (Zona posjetiteljske infrastrukture) spada i
Medvedgrad.
MARKETING PLAN CENTRA ZA POSJETITELJE MEDVEDGRAD
Ulaskom u Europsku uniju Medvednica postaje dio ekološke mreže NATURA 2000. NATURA 2000 je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin je cilj očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta, te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Ona se temelji na EU direktivama, područja se biraju znanstvenim mjerilima, a kod upravljanja tim područjima u obzir se uzima i interes i dobrobit ljudi koji u njima žive.
Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine temeljni je dokument zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. U Strategiju su
ugrađene smjernice globalnog Strateškog plana za bioraznolikost 2011. – 2020. koji je usvojen na 10. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti u Nagoyi, Japan.
Ona je donesena kako bi se očuvao i dugoročno osigurao opstanak divljih vrsta i staništa u povoljnom stanju, a time u predstojećem razdoblju ispunile i obveze Republike Hrvatske kako na globalnoj razini, tako i na razini Europske unije. Tijekom procesa izrade Strategije razvijeno je pet strateških ciljeva koji su usklađeni s navedenim globalnim strateškim planom i Strategijom Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine.
Pet strateških ciljeva Strategije su:
1. povećati učinkovitost osnovnih mehanizama zaštite prirode
2. smanjiti direktne pritiske na prirodu i poticati održivo korištenje prirodnih dobara
3. ojačati kapacitete sustava zaštite prirode
4. povećati znanje i dostupnost podataka o prirodi
5. podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode.
Marketing plan Centra za posjetitelje Medvedgrad oslanja se na svih pet strateških ciljeva Strategije s posebnim naglaskom na točku 4. - povećati znanje i dostupnost podataka o prirodi i točku 5 - podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode. Medvedgrad je jedan od najvećih hrvatskih srednjovjekovnih plemićkih gradova. Izgrađen je 1254. godine na inicijativu biskupa Filipa na vrhu Malog Plazura, brijega s južne strane Medvednice, a svrha je bila obrana Kaptola i biskupskih posjeda. Iako je bio kraljevski uređen i snažno utvrđen – s dvostrukim bedemima, opkopom, branič kulama, cisternom, kapelom i palasom – Medvedgrad nikada nije bio opsjedan. U svojoj povijesti je promijenio više od stotinupedeset gospodara: od hrvatsko-ugarskih kraljeva i zagrebačkih biskupa, do velikaša i kanonika, poput Babonića, bana Mikca, kralja Žigmunda, kralja Matijaša Korvina, grofova Celjskih, Jana Vitovca, bana Ivana Karlovića, Zrinskih, obitelji Erdödy, Gregorijanaca, grofa Tome Mikulića, baruna Franje Ciculina te grofa Kulmera. S vremenom je Medvedgrad dobio zlosutno i tamno obilježje te je predstavljao strah i trepet ovih krajeva. Tako se u tajnim kaptolskim pismima iz onoga doba naziva prokletim gradom (Maledictum Castrum Medved). Najpoznatija vladarica i priča je medvedgradska priča o Crnoj kraljici koja je prodala dušu vragu, a njeni krici odzvanjaju u noć i blago joj je zakopano negdje u unutrašnjosti medvedgradskih zidina. To je legenda o stvarnoj povijesnoj osobi, Barbari Celjskoj, ženi ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog.
MARKETING PLAN CENTRA ZA POSJETITELJE MEDVEDGRAD
Posljednji medvedgradski gospodari bili su Gregorijanci, koji su ga napustili nakon katastrofalnog potresa 1590. godine, kada su se preselili u novoizgrađenu kuriju u Šestinama.
Kurija je tako postala središtem medvedgradskog vlastelinstva, a kasnijim se pregradnjama pretvara u dvor koji postaje vlasništvo obitelji Kulmer. Do kraja 17. stoljeća napušteni su i svi ostali burgovi na Medvednici. Medvedgrad je najreprezentativniji i najbolje sačuvani primjer srednjovjekovnog burga. S dužinom od 170 metara, ima sve navedene elemente klasičnog burga visoke kvalitete. Osnovni elementi burga su obrambeni zid, branič kula i palas, a glavna funkcija mu je zaštita od neprijateljskih napada. Obrambenu ulogu predstavljaju prstenasto postavljeni obrambeni zidovi i branič kula. Palas je glavna više etažna stambena zgrada. U donjoj etaži nalazio se podrum koji primarno ima gospodarsku namjenu. Prizemlje i prvi kat namijenjeni su gospodarevu boravku. Također, palas je najreprezentativniji i jedini grijani prostor u gradu.
Osim ova tri elementa, postoje još i kapela i cisterna koje predstavljaju dva manja nužna elementa za funkcioniranje srednjovjekovnog burga.
Kapela Svetog Filipa i Jakova s poligonalnom lađom i svetištem, nadsvođena križno-rebrastim svodom, smatra se najznačajnijom sakralnom građevinom prijelaznoga romaničko-gotičkog stila u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ispred kapele su ostaci starog bunara.
